Psihološka podrška za onkološke pacijente

Psihološka podrška za onkološke pacijente



„Nalaz je uredan. Pobijedili smo!“
Izgovorih danas ovo dva puta.

„Rekla sam Vam da ćemo uspjeti. Vi ste jedna od mnogih koja je vjerovala i nama i sebi.” Pogledah još jednom nasmijano lice preko puta sebe i zaključih:

„Redovnim kontrolnim pregledima i samopregledom karcinom dojki možemo otkriti još u ranom stadijumu. Bitno je da imamo razvijenu svijest, te skrining shvatiti kao imperativ našeg zdravlja, koji podrazumijeva samopregled dojki i redovne preglede nakon 20-e godine života, a nakon 40-e godine i mamografski pregled. Međutim, ukoliko se radi o ženama sa povećanim rizikom (oboljenje bliskih srodnika, nasljedne genetske mutacije i sl) ne treba čekati 40-u godinu. Mamografski pregled se preporučuje i ranije. Treba podsjetiti da postojanje genetske mutacije udruženo sa povećanim rizikom ne znači nužno da će ta osoba oboljeti, nego ukazuje da je neophodno razviti svijest o povećanom riziku, te redovno provoditi kontrolne preglede.

Vrlo često su nevjerica i strah jedino što vidimo u očima pacijenta. A zašto? Odgovor je jednostavan. Neosviješćenost. Vrlo često se karcinom poistovjećuje sa smrću, što naravno nije tačno. Stoga je važno edukovati i osnažiti pacijenta, te održati njihovu psihičku stabilnost i duševno zdravlje. Vrlo često su onkološki pacijenti podložni psihološkim efektima svoje dijagnoze. Da bismo ublažili blage simptome psihičkog stresa, napetost i nemir, kao i pomoć kod nesanice preporuka je redovna fizička aktivnost, zdrava i uravotežena ishrana, kvalitetno organizovano slobodno vrijeme, ali je nekad neophodna i primjena nekih preprata, što je uvijek preporuka da to budu biljni. Persen je biljni lijek koji se primijenjuje kao dnevni sedativ kod stresa i napetosti i kao pomoć kod nesanice.

Veoma je važno da žene, a i muškarci budu svjesni činjenice o učestalosti karcinoma dojke, ali ne treba zaboraviti ni činjenicu o njegovoj izlječivosti, ako se dijagnostikuje na vrijeme. Ukoliko se radi o ranim stadijumima bolesti (I-III) cilj liječenja je izlječenje, odnosno odgađanje povrata bolesti, dok liječenje stadijuma IV ima za cilj produženje života uz održavanje ili poboljšavanje kvaliteta života.
Moramo znati da ni svaka promjena u dojci nije karcinom, ali je svakako ne treba zanemariti. Ona zahtijeva osnovnu dijagnostičku obradu, tj. ultrazvučni i mamografski pregled. Dalje se na osnovu dijagnostičke obrade procjenjuje da li su potrebni dodatni pregledi. Ukoliko jesu pristupa se magnetnoj rezonanci, kao i biopsiji promjene koja je sumnjiva.

Karcinom dojke je najčešći zloćudni tumor kod žena širom svijeta i čini više od 20% svih malignih bolesti u ženskoj populaciji. Godišnje se u svijetu registruje preko 1,5 miliona novih slučajeva bolesti (u Evropi preko 360.000 u 2013. godini) i preko 500.000 smrtnih ishoda sa ovom dijagnozom (u Evropi oko 92.000). Važno je napomenuti da od 30-50% smrtnih slučajeva, zbog karcinoma, se može spriječiti. Ono što smo mi dužni sami sebi jeste da učinimo sve što je do nas. Najvažniji faktor rizika je duvan. Za jednu trećinu smrti odgovorno je pet vodećih faktora rizika: nedovoljan unos voća i povrća, visok indeks tjelesne mase, nedovoljna fizička aktivnost, konzumiranje alkohola i duvana.

Veoma bitan segment naših pacijenata, a često ga zaboravljamo jeste naše mentalno zdravlje. Poznato je da je strah čovjekov najveći neprijatelj. A uz strah svakako idu anksioznost i zabrinutost. Stoga je nama podjednako važan psihološki status naših pacijenata. Nerijetko se susrećemo sa njihovim strahovima, nesigurnostima, a koje u velikoj mjeri utiču na njihovo opšte funkcionisanje. Uz psihološko
savjetovanje i podršku koju im pružaju stručna lica često je indikovana i medikamentna terapija. Posebno je važno smanjiti nivo stresa i napetosti, a uz pomoć Persena to činite na prirodan način.“

Dr. Stanislava Lekić, specijalista interne medicine, subspecijalista onkolog

Psihološki izazovi za onkološke pacijente u vremenu Covid-19 pandemije

Psihološki izazovi za onkološke pacijente u vremenu Covid-19 pandemije

Pandemija COVID-19 izazvana SARS-CoV-2 virusom, uzrokovala je zatvaranja gradova i država širom svijeta u proteklih više od godinu dana. Brojni su dokazi značajnog psihosocijalnog uticaja pandemije na globalnom nivou 1,2, sa osjećajima straha i anksioznosti zbog rizika od COVID-19 infekcije,  nesigurnosti zbog slabljenja globalne ekonomije, kao i smanjene socijalne povezanosti usljed mjera distance, karantina i restrikcija u putovanjima 3. Iako su simptomi ove bolesti često blage do umjerene prirode, onkološki pacijenti su skloniji razvoju težih oblika bolesti i komplikacija i grupa su pacijenata sa višom stopom mortaliteta4, potencijalno i zbog imunosupresivnog efekta uobičajenih onkoloških tretmana kao što su kemo-, radio- i imunoterapija 5,6.  

Onkološki pacijenti često su podložni psihološkim efektima svoje dijagnoze. Stres povezan sa malignim oboljenjem, intenzivne neprijatne emocije koje utiču na svakodnevno funkcioniranje, navedene su kao česte negativne posljedice dijagnoze i usko su povezane sa nesigurnošću7. Prepoznavanje i preveniranje stresa je važno jer 10-20% pacijenata osjeća hronični stres, nekada i do 6 godina nakon završetka liječenja8. Izazovi za onkološkog pacijenta u specifičnom kontekstu COVID-19 pandemije nadograđuju se na ranije psihološko opterećenje. Dodatnoj nesigurnosti doprinose i razne kontroverzne informacije o tome da li određeni onkološki tretmani, kao imunoterapija, utiču na COVID-199. Neznanje o tome da li ih neka terapija koju primaju može dovesti u opasnost ukoliko obole od COVID-19 infekcije, dovodi onkološke pacijente u veći stres nego ostalu populaciju.

Nadalje, onkološki pacijenti se smatraju visoko-rizičnom skupinom i imaju specifične preporuke protiv COVID-19 infekcije. Npr. socijalna distanca ili razmak od 2 metra od druge osobe kako bi se smanjila mogućnost prenosa infekcije, za onkološke pacijente može negativno uticati na njihove emocije i povećati stres. Dolazak na onkološki tretman uslovljen negativnim PCR testom, uzimajući u obzir učestalost i repetitivnost terapija, je dodatni psihološki i fizički stres. U normalnim uslovima, onkološki pacijenti često koriste usluge urgentnih medicinskih službi ili centara. U uslovima COVID-19 pandemije, prioritet za urgentnu medicinsku uslugu se rapoređuje na pacijente inficirane virusom COVID-1910, što utiče potencijalno na moral pacijenta i njegovo zdravstveno stanje. Dakle, posljedice COVID-19 pandemije, u smislu fizičkog kontakta pacijent-onkolog i zakazivanja medicinskih pregleda, može intenzivirati osjećaj nesigurnosti i stresa.

Postoji globalna zabrinutost zdravstvene zajednice o sekundarnim efektima pandemije na incidencu i mortalitet od malignih oboljenja zbog prekida u funkcioniranju medicinskih službi, kao i zbog smanjenih odlazaka pacijenata na ljekarske preglede zbog straha od infekcije COVID-19. Ovakve nenamjerne posljedice mogu uzrokovati odlaganje dijagnoze i liječenja maligne bolesti, kao i prepoznavanje i tretman značajnih psihosocijalnih komplikacija.

Zbog kompleksnosti posljedica COVID-19 na ovu vulnerabilnu populaciju, postoji urgentna potreba za ispitivanjem psihološkog, praktičnog i socijalnog uticaja pandemije na potrebe i kvalitet života onkoloških pacijenata i njihovih skrbnika11. Vrlo je važno imati sistematski skrining mentalnog statusa svih pacijenata nakon uspostavljanja dijagnoze maligne bolesti. Tokom pandemije, pažnja i potpora za brigu o mentalnom zdravlju onkoloških pacijenata bi trebala biti prioritet, kako bi im se omogućilo svakodnevno funkcioniranje i prevenirale komplikacije njihovog emocionalnog i psihološkog statusa.

Literatura:

  1. Wang C, Pan R, Wan X et al (2020) A longitudinal study on the mental health of general population during the COVID-19 epidemic in China. Brain, Behavior, and Immunity 87. https://doi.org/10. 1016/j.bbi.2020.04.028
  2. Torales J, O’Higgins M, Castaldelli-Maia JM, Ventriglio A (2020) The outbreak of COVID-19 coronavirus and its impact on global mental health. Int J Soc Psychiatry 66(4):317–320. https://doi.org/ 10.1177/0020764020915212
  3. Australian Government Department of Health. Australian Health Sector Emergency Response Plan for Novel Coronavirus (COVID-19). https://www.health.gov.au/resources/publications/ australian-health-sector-emergency-response-plan-for-novel coronavirus-covid-19 (accessed 10 August 2020).
  4. Onder G, Rezza G, Brusaferro S. Case-fatality rate and characteristics of patients dying in relation to COVID-19 in Italy. JAMA (2020) (Epub ahead of print).
  5. Russell B, Moss C, George G et al (2020) Associations between immune-suppressive and stimulating drugs and novel COVID-19 – a systematic review of current evidence. ecancer 14:1022
  6. He W, Chen L, Chen L, Yuan G, Fang Y, Chen W, Wu D, Liang B, Lu X, Ma Y, Li L, Wang H, Chen Z, Li Q, Gale RP (2020) COVID-19 in persons with haematological cancers. Leukemia 34:1637
  7. Fielding R, Lam WWT. Psycho-oncology in Underserved and Minority Populations. Grassi L, Riba. (Eds). John Wiley & Sons, Ltd, NJ, USA, 165–183 (2012)
  8. Fielding R. Developing a preventive psycho-oncology for a global context. The International Psycho-Oncology Society 2018 Sutherland Award Lecture. Psychooncology 28(8), 1595–1600 (2019).
  9. Bersanelli M. Controversies about COVID-19 and anticancer treatment with immune checkpoint inhibitors. Immunotherapy. 12(5), 269–273 (2020)
  10. Ma X, Vervoort D. Critical care capacity during the COVID-19 pandemic: global availability of intensive care beds. J. Crit. Care (2020) (Epub ahead of print).
  11. Tsang J, Bajpai J. Novel coronavirus infection – knowns and unknowns with particular reference to oncology – combating against covid-19 with “COVID”. Indian J Med Paediatr Oncol 2020;[Epub ahead of print].

Mr sci dr Berisa Hasanbegović, medicinski onkolog

Anksioznost i Covid-19

Anksioznost i Covid-19

Pandemija COVID-19 negativno je utjecala na mentalno zdravlje mnogih ljudi i stvorila nove prepreke za ljude koji već pate od mentalnih poremećaja. Anksioznost predstavlja reakciju na neizvjesnost, emocionalno stanje nervoze, koje se ogleda u osjećajima tjeskobe, nelagode, i napetosti. Mnogi ljudi su suočeni sa brojnim posljedicama povezanim s pandemijom, kao što su gubitak posla, prihoda, socijalna izolacija, zatvaranje škola i univerziteta. Stoga, povezanost pandemije i anksioznosti ogleda se u situacijama koje su predstavljene kao direktan odgovor na neophodne epidemiološke mjere sa ciljem prevencije širenja virusa. Međutim, sa popuštanjem epidemioloških mjera, mnogim ljudima prilagodba na “normalan” život predstavlja izazov. Uprkos vakcinama i smanjenju prevalencije bolesti, neki ljudi doživljavaju ono što naučnici nazivaju COVID-19 sindromom anksioznosti.

Kako se pandemija COVID-19 nastavlja, različite populacije su u povećanom riziku suočavanja sa anksioznim poremećajima, kao i izazovima u pristupu potrebnoj njezi i terapiji.
Tokom pandemije, sve više odraslih, ali i mladih ljudi u dobi od 18 do 24 godine, se javlja sa simptomima anksioznosti i / ili depresivnog poremećaja. Negativni utjecaji na mentalno zdravlje, usko su povezani sa stresom i brigom, a ogledaju se u poremećajima spavanja, porastom konzumacije alkohola, upotrebom drugih supstanci, ili pogoršanjem postojećih hroničnih stanja. Osim toga, prema studiji sprovedenoj na pacijentima s COVID- 19 virusom, gotovo njih 20 % razvilo je problem mentalnog zdravlja – poput depresije, anksioznosti ili demencije – u roku od 3 mjeseca od dijagnoze. Oboljeli od virusa imaju značajne šanse za razvoj mentalnog poremećaja nakon oporavka, i ovo stanje okarakterizovano je kao post-Covid sindrom.

Iz priloženih istraživanja se može zaključiti da COVID-19 može rezultirati psihološkim problemima, kako zbog pandemijskog stresa, tako i zbog fizičkih učinaka same bolesti. Iako je anksioznost normalna i očekivana reakcija na pandemiju, previše tjeskobe može imati ozbiljne posljedice na zdravlje i dobrobit ljudi. S obzirom na to, neophodno je pravovremeno obratiti pažnju na promjene i pojavu simptoma anksioznosti. Stoga je presudno poslušati savjete liječnika i dati prednost fizičkom zdravlju kako bi se ublažile posljedice uzrokovane pandemijom. 

U tom smislu je korisno znati da postoji nekoliko jednostavnih tehnika koje se odnose na kognitivni aspekt anksioznosti i koje mogu pomoći u nošenju sa njom. Savjetuje se na primjer da se odbace zabrinjavajuće misli. Na primjer: “To će se dogoditi tek sutra, tako da danas neću razmišljati o tome, već ću pročitati knjigu.” Prebacite pažnju. Na primjer , posmatrajući kako vatra gori osoba se umiruje. Smanjite relevantnost. Na primjer: “ Biće mi neugodno dobiti negativnu ocjenu, ali obzirom da sam se pripremio, pa mogu ispit položiti i naredni put…” Prisjetite se i ponovno doživite situacije u kojima ste bili uspješni ili ponosni na sebe. Vježbajte. Sport pomaže u prevladavanju stresa, povećanju aktivnosti mozga, osvježava  pogled na situaciju.

Anksioznost je negativna i disfunkcionalna emocija koja svojim trajanjem može dosegnuti razinu poremećaja. Ipak, adekvantnim startegijama nošenja sa negativnim životnim događajima ili stresovima, koji predstavljaju redovne životne izazove, možemo unaprijediti mentalno zdravlje, osnažiti osobnost i ublažiti anksioznost ukoliko se pojavi.

prim. dr Medin Hodžić, neuropsihijatar

Kako unaprijediti sopstveno mentalno zdravlje?

Kako unaprijediti sopstveno mentalno zdravlje?

Profesionalcima koji se bave mentalnim zdravljem je jasna teza da nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Međutim, kada izađemo iz uskog kruga profesionalaca iz ove oblasti nailazimo na prilično nerazumijevanje ovoga stava, pa i reduciranje zdravlja na samo fizičko zdravlje. Mentalno zdravlje je veoma važno za cjelokupno zdravlje čovjeka!

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definisala je zdravlje kao “stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i onesposobljenosti”. Dakle, ovdje je na djelu savremeni integrativni pristup duhu i tijelu kao nerazdvojnom jedinstvu uklopljenom u specifičnu fizičku i socijalnu sredinu, te se kaže da je mentalno zdravlje stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici (SZO; 2001).

Koje osobine nam ukazuju na kvalitet mentalnog zdravlja?

Osoba koja je dobrog mentalnog zdravlja je zadovoljna, pozitivna, sposobna zasnovati obitelj i biti sretna u obitelji, prihvaća druge ljude, sposobna je stvarati i održavati prijateljstva, produktivna je na radnom mjestu, i dobro se nosi sa životnim nedaćama i stresovima. Mentalno zdravlje predstavlja temelje za blagostanje i efikasno funkcionisanje kako za individuu, tako i za zajednicu.

Osjećaj nesigurnosti pa i beznadežnosti, uz negativne socio – ekonomske faktore iz okoline mogu značajno i negativno uticati na mentalno zdravlje.

Aktualno stanje pandemije vrusom COVID-19 svakako svojom pojavnošću i negativnim uticajem kroz stvaranje opće nesigurnosti, redukcije komunikacije sa drugima, zabrane putovanja, ali i putem direktnog uticaja na one već oboljele, predstavlja dodatni izazov za mentalno zdravlje svakog pojedinca i zajednice u cjelini.

Šta možemo uraditi da unaprijedimo mentalno zdravlje?

Postoji mnogo načina kako osoba može sama sebi pomoći i svoje mentalno zdravlje održati dobrim.
Prehrana može imati veliki uticaj na mentalno zdravlje, te je u tom smislu bitno povesti računa o zdravoj i adekvatnoj prehrani. Mediteranski način ishrane svakako je jedan od preporučenih modela zdravog načina ishrane. Povećana konzumacija alkohola povećava incidenciju anksioznosti i depresije, a ovisnost o alkoholu dovodi do potpunog urušavanja mentalnog zdravlja. Ovo je važan aspekt o kojem se često ne misli i bitan je u smislu očuvanja mentalnog zdravlja. Takođe je adekvatna tjelesna aktivnost bitna za mentalno zdravlje, u tom smislu se sugeriše svakoj osobi redovne i umjerene vježbe, ukoliko je moguće u prirodnom okruženju.

Na kraju, a nikako najmanje važno je da se povede računa o redovnom i kvalitetnom spavanju, s obzirom da slab i poremećan san predstavlja važnu pojavnost koja karakteriše mentalni disbalans. Stoga je nužno uvesti dobru higijenu spavanja, već od malih nogu, kako bi se usvojena navika održala i tokom života.
Od suštinske je važnosti da se stalno i iznova radi na promociji mentalnog zdravlja. Važno je podizati svjesnost o značaju dobrog mentalnog zdravlja, informisati o adekvatnom razumijevanju postojanja mentalnih poremećaja, ali i kontinuirano sprečavati stigmu i boriti se protiv diskriminacije osoba sa mentalnim/duševnim poremećajima.

prim. dr Medin Hodžić, specijalista neuropsihijatar

Nesanica – prirodna rješenja

Nesanica - prirodna rješenja

Nesanica predstavlja poremećaj spavanja. Termin nesanice je doživljaj pojedinca, čiji uzroci mogu biti usko povezani sa stresom, tjeskobom, promjenama u našem okruženju koje zahtijevaju našu prilagodbu ili mogu biti povezani sa određenim zdravstvenim tegobama, a ogledaju se u nedovoljnoj količini i/ili neadekvatnom snu. 

Nesanica – privremena, prolazna ili hronična (konstantna), utiče u velikoj mjeri na kvalitetu života kod velikog broja osoba. Obolijevaju muškarci i žene neovisno o dobi, iako postoje faktori koji definišu povećanu vjerovatnost za nastanak nesanice kod osoba starijih od 60 godina, kao i kod žena. Prema podacima iz literature, 30% stanovništva žali se na neki od oblika smetnji spavanja, a 10% zbog toga ima poteškoća u dnevnom funkcioniranju.

Simptomi nesanice uključuju poteškoće prilikom usnivanja, nedovoljnu količinu sna, san isprekidan buđenjem, umor i nedostatak energije, iscrpljenost.

Procjena kvalitete i količine sna svakog pojedinca su neophodni kako bi se jasno definisali uzroci nastanka epizoda nesanice, a samim time i osigurao učinkovit pronalazak terapije.

U tretmanu nesanice savjetuju se i određene opće mjere koje mogu biti korisne. Odlazak na spavanje u približno isto vrijeme. Prostorija gdje se spava neka je prozračna, ugodne temperature, mračna, tiha, ugodnog ležaja. Jutrom ustajanje odmah po buđenju, tuširanje, jutarnje vježbanje, izbjegavanje „drijemanja“ tijekom dana, naročito poslijepodne. Večernja šetnja, umirujuće aktivnosti, npr. čitanje. Koristiti tehnike relaksacije, vježbe disanja i opuštanja. izbjegavanje kofeinskih pripravaka i obilnih „teških“ večernjih obroka i alkohola. Izbjegavanje večernjih uzbuđenja npr. korištenje kompjutera, igrica, mobitela, dopisivanja na društvenim mrežama.

Ukoliko se traže neki prirodni lijekovi koji mogu pomoći kod nesanice tu je na prvom mjestu neki od pripravaka Persena. Neopersen kapsule su biljni lijek koji sadrži suhi ekstrakt korijena valerijane i cvijeta pasiflore, a upotrebljava se za olakšavanje blagih stresnih stanja popraćenih psihomotornom napetošću i uznemirenošću, kao i kod nesanice kada se upotrebljava jedna kapsula prije spavanja. Prilikom uzimanja ovih kapsula ni nakon dugotrajnijeg korištenja ne javljaju se znaci zavisnosti o njima, a takođe i nakon prestanka uzimanja istih ne dolazi do pojave znakova apstinencijalnog sindroma.

prim. dr Medin Hodžić, specijalista neuropsihijatar

Anksioznost i nesanica kod pacijenata sa kardiovaskularnim oboljenjima

Anksioznost i nesanica kod pacijenata sa kardiovaskularnim oboljenjima

U svakodnevnom životu susrećemo se sve češće sa pojmovima akutni i hronični stres, PTSP, depresija, nesanica i nervoza sa manjom ili većom svijesti o tome koliko svi ovi pojmovi i dijagnoze mogu da utiču na ljudski organizam. Psihološki stres izazivaju značajni životni kao i svakodnevni neugodni događaji. Kardiovaskularne bolesti su vodeći uzroci morbiditeta i mortaliteta u svijetu i kod nas. Pored faktora rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti (pušenje, gojaznost, fizička neaktivnost, konzumacija alkohola) važni su i psihosocijalni faktori.

Danas bih se osvrnuo na povezanost anksioznosti i nesanice sa kardiovaskularnim oboljenjima. Ono što se svakodnevno može primijetiti u radu sa pacijentima je da pri prvom pregledu navode da su se kardiovaskularni simptomi (povišen krvni pritisak, ubrzan rad srca i sl.) pojavili nakon neke akutne stresne situacije, kraćih ili dužih perioda nesanice, koji su opet bili posljedica akutnog ili hroničnog stresa.

Ako se uzme u obzir da je kod internističkog liječenja između ostalog neophodno pacijentu prvo obezbijediti san i otkloniti anksioznost, može se zaključiti koliko su ova dva parametra važna, čak i za ljude koji trenutno nemaju kardiološka oboljenja.

Ako smo ranije napomenuli da pacijenti na prvom kardiološkom pregledu navode neki stresni događaj ili nesanicu kao prethodnicu pojave kardiovaskularnog događaja, važno je svakako reći da na kontrolnim pregledima imamo značajno bolje objektivne i subjektivne rezultate terapije. Kod pacijenata kod kojih smo uspjeli otkloniti anksioznosti i omogućiti normalan san uz medikamentoznu terapiju za specifično kardiovaskularno oboljenje primjećujemo poboljšanje objektivnih parametara osnovne bolesti (normalizacija krvnog pritiska, normalizacija srčane frekvence i sl.) uz subjektivan osjećaj pacijenta da se “sada osjeća mnogo bolje nego ranije” ili “da se sada osjeća dobro”. Ovakvo stanje bez anksioznosti i normalizacijom sna kod pacijenta omogućava kardiologu da nastavi liječenje pacijenta prema objektivnim pokazateljima, u skladu sa potrebama svakog pacijenta i stanju njegove bolesti. Povezanost regulacije sna i optimizacija drugih promjenljivih faktora rizika za kardiovaskularne bolesti doprinosi očuvanju zdravlja.

Važno je naglasiti da otklanjanje anksioznosti i kvalitetniji san kod svih ljudi, ne samo kod oboljelih od kardiovaskularnih bolesti, daje osjećaj povećanja kvaliteta života. To u svakom slučaju može doprinijeti smanjenom riziku obolijevanja od kardiovaskularnih i ostalih bolesti.

Da su naša zapažanja u svakodnevnom radu u internističkim i kardiološkim ambulantama bila tačna, govori u prilog i veliki broj studija koje su već završene ali i studija koje su još uvijek u toku a odnose se na istraživanje povezanosti kardiovaskularnih bolesti i stresa i nesanice.

Za postizanje cjelokupnog blagostanja organizma, pored kardiološke terapije, koriste se lijekovi na biljnoj bazi. Jedan od takvih preparata je Persen koji daje umirujući učinak kod blagih stanja uznemirenosti i napetosti te olakšavanja uspavljivanja. Kao takav predstavlja efikasno sredstvo u nošenju sa stresom.

Samo sveobuhvatan pristup liječenju može doprinijeti unapređenju i očuvanju zdravlja.

Studije za one koji žele da saznaju više:

Prim dr med Admir Alagić
specijalista interne medicine
subspecijalista kardiologije

Koronavirus i mentalno zdravlje – načini nošenja sa stresom

Koronavirus i mentalno zdravlje - načini nošenja sa stresom

Stres kao fizička, mentalna i emocionalna reakcija na promjene koje zahtjevaju prilagođavanje, može imati negativne posljedice na mentalno zdravlje. Novi koronavirus (SARS-CoV-2) ili COVID-19 predstavlja virus čija je pojava na globalnoj razini izazvala strah, neizvijesnost i paniku. Uzimajući u obzir kolektivnu reakciju na virus, svaki organizam različito reaguje na stresna stanja. Stoga, trenutna kolektivna psihološka situacija, kao odgovor na koronavirus, zahtijeva dobro informisanje, te adekvatnu apsorpciju znanja i svjesnost, kao i odgovorno ponašanje svakog pojedinca.

Mjere prevencije koje se primjenjuju u borbi sa koronavirusom predstavljaju ujedno i niz stresnih situacija za većinu ljudi. Stresori koji utiču na naše mentalno zdravlje su samoizolacija, strah od zaraze, frustracija ograničenjem ili gubitkom uobičajene rutine, reducirani društveni i fizički kontakti, neadekvatno informisanje, stigma, bespomoćnost.

Mentalno zdravlje, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) predstavlja stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, te je sposoban pridonositi svom okruženju prilikom čega je u stanju nositi se sa normalnim životnim stresom i raditi produktivno. Stresne reakcije kao odgovor na zaraznu epidemiju mogu se javljati u obliku nesanice, pojačane uznemirenosti, napetosti, ili tjeskobe, zdravstveno rizičnih ponašanja, te mogu uzrokovati pojavu psihosomatskih simptoma (općih bolova, nedostatka energije ili tjelesne nelagode).

U stanju stresa kod svake osobe javlja se i prirodna pojava za umanjivanjem njegovog intenziteta.
Prirodan odgovor na stresne reakcije leži u postupcima koji stavljaju pod kontrolu simptome napetosti i doprinose pozitivnom mentalnom zdravlju.  Uspješno nošenje sa stresom podrazumijeva prepoznavanje onoga šta nas uznemirava, a kada to uspijemo onda i svjestan izbor neke strategije nošenja, na primjer strategije usmjerene na problem, koje bi podrazumijevale slušanje i provođenje savjeta i preporuka nadležnih stručnih tijela. Ukoliko nam je izvor stresa manjak druženja sa drugim nama bliskim osobama organizirajte online druženja ili telefonski kontakt.  Suočavanje usmjereno na emocije može uključivati postupke poput potiskivanja emocija, isticanja pozitivnog, smanjenja napetosti, okretanja religiji, mirenja sa sudbinom i traženja emocionalne potpore drugih.

Mnoge osobe koje ne uspiju da se iznesu sa posljedicama stresa posežu i za prirodnim sredstvima koja mogu da im pomognu. Jedan od takvih preparata je i Persen koji daje umirujući učinak kod blagih stanja uznemirenosti i napetosti i olakšavanja uspavljivanja, te je kao takav predstavlja efikasno sredstvo u nošenju sa stresom.

prim. dr Medin Hodžić, specijalita neuropsihijatar

Mentalno zdravlje onkoloških pacijenata – psihičke teškoće

Mentalno zdravlje onkoloških pacijenata – psihičke teškoće

Podaci iz internacionalnih istraživanja pokazuju da oko 30% onkoloških bolesnika ima izražen hronični stres, depresiju i/ili anksioznost, dok većina bolesnika doživljava barem prolazan strah, tjeskobu i sniženo raspoloženje.

Uzroci hroničnog stresa u onkoloških bolesnika su brojni. Dijagnoza maligne bolesti je sama po sebi ugrožavajuća za život i kao takva predstavlja izvor velikog stresa. Već prvi susret s tom dijagnozom u ljudima izaziva intenzivnije emocionalne reakcije nego susret s bilo kojom drugom bolešću.

Stres je prisutan zbog izloženosti oboljele osobe neizvjesnoj situaciji koju najvećim dijelom ne može kontrolisati:

  • susret sa nepoznatim okruženjem (ustanova, ljekari, terapija, i najvažnije, ishod liječenja);
  • promjene u načinu života (radno mjesto, obitelj, administrativne prepreke);
  • situacije u kojima pacijent ovisi o drugim osobama (neželjeni efekti onkološke terapije, komplikacije bolesti i/ili tretmana, pogoršanje stanja);
  • komorbiditeti, prethodne traume, socioekonomsko stanje, itd.

Sve navedeno dodatno doprinosi osjećaju gubitka kontrole nad vlastitim životom. Kako je jedan od mogućih ishoda u liječenju maligne bolesti smrt, nerijetko se kod bolesnika javlja i egzistencijalni distres, pitanja o smislu života, pravednosti zbog obolijevanja i strah od smrti.

Hronični stres, putem neuroendokrinih procesa u organizmu, dugoročno utiče i na imunološki sistem, te poput začaranog kruga, negativno utiče na proces liječenja i tolerancije onkološke terapije. Kako su nervni, endokrini i imunološki sistem međusobno povezani, u liječenju maligne bolesti važno je ne zanemariti psihičko zdravlje, kako bi imunološki sistem optimalno djelovao, tj. onkološko liječenje bi trebalo biti holističko (obuhvatiti i tjelesni i mentalni aspekt bolesti).

Neka istraživanja povezuju narušeno psihičko zdravlje i obolijevanje od karcinoma, ali dokazi za to zasad su malobrojni, a većina nalaza ipak ukazuje na obrnuti uzročno-posljedični slijed, odnosno da postavljanje dijagnoze nekog od karcinoma rezultira pogoršanjem psihičkog zdravlja. Međutim, kao što je navedeno ranije, narušeno psihičko zdravlje može povratno djelovati na tjelesno zdravlje, odnosno može usporiti oporavak tokom liječenja karcinoma ili pospješiti povratak bolesti.

Tijelo može reagovati na stres na način da srce kuca brže, da se jave glavobolje ili osjećaj bola u mišićima, gubitak apetita, bol u stomaku, dijareja, drhtavica, slabost i malaksalost, vrtoglavica, osjećaj težine u grlu ili grudima, premalo ili previše sna. Redukcija stresa moguća je povećavanjem nivoa psihološke otpornosti pojedinca, učenjem efikasnog suočavanja sa problemima, a često se koriste i tehnike relaksacije i medikamentozni preparati na biljnoj bazi kao što je Persen. Stres se može prebroditi vježbom, slušanjem muzike, čitanjem, boravkom u prirodi, učenjem novih vještina/hobija, meditacijom, razgovorom sa porodicom i/ili prijateljima o svojim osjećajima. Konačno, razgovorom sa onkologom, koji usmjerava pacijenta ka psihoonkologu ili ka Udruženju pacijenata.

Mr sci dr Berisa Hasanbegović, medicinski onkolog

Persen, Persen Forte, Neopersen

Persen, Persen Forte, Neopersen

Stres je bilo koji faktor koji utiče na mentalno ili fizičko zdravlje, bilo koja promjena koja dovodi do pojave fizičke, emocionalne/psihološke napetosti, a odražava se kao skup nespecifičnih reakcija čovjekovog organizma na  štetne faktore iz radnog i socijalnog okruženja, koji aktiviraju adaptacioni mehanizam u organizmu, kako bi se organizam zaštitio uspostavljanjem ravnoteže sa sredinom. Organizam se brani pokretanjem na borbu ili bijeg, kratkoročno uzrokujući stezanje trbušnih mišića, pliće i ubrzanije disanje, pritisak u predjelu grudi, ubrzan rad srca, te neurovegetativnu prenadraženost. U modernom, razvijenom društvi, stres stres je vezan za materijalne probleme, ambiciozna stremljenja, vremenskom ograničenosti  u radnom, socijalnom i privatnom miljeu, razna očekivanja, otuđenost, saobraćajne gužve, aerozagađenja i dr. Prouzrokuje i organske simptome u vidu: glavobolje, napetosti, bolova u mišićima vrata, ramena, stomaka, ujedno izazivajući žgaravicu, nadutost, opstipacije, dijareje, potom ubrzan rad srca, neurodermitise, znojenje, probleme s vidom, s potencijom, kao i psihičke simptome, dovodeći osobu u stanje umora/zamora, psihomotorne napetosti, problema sa spavanjem, s koncentracijom, padom voljnih dinamizama, anksiozno-depresivnog raspoloženja, prejedanja ili gubitka apetita, te posljedično razvoja hroničnih oboljenja kao što su: depresije, hipertenzije, migrene, asthma bronchiale, kardiovaskularna oboljenja, gastroenterološka oboljenja, dijabetes typ II, slabljenja imunološkog sistema, progresije starenja, te razvoja bolesti zavisnosti.  Stres reakcija je neuro-endokrinog karaktera, te se naziva Selijev sindrom (opšti adaptacioni sy.). Postoje različite vrste stresa: eustres koji nas uzbuđuje kao što je npr. skijanje, užurbanost pri ljubavnim sastancima, napredovanje, radovanje rođenju i sl.), akutni stres koji može biti pozitivan i negativan (saobraćajne gužve, izvlačenje iz opasnih situacija bez posljedica), povremeni akutni stres  kada raste vremenom i postaje dio svakodnevnice, te hronični stre koji čovjeka može uvesti u tzv. „sindrom sagorijevanja“. Procjenjuje se da 10-15% odrasle populacije pati od hronične nesanice, njih 25-35% se susreće sa prolaznom ili povremenom nesanicom, a u starijoj populaciji oko 55% njih ima poremećaj spavanja hroničnog karaktera.  Persen je tradicionalni biljni lijek za liječenje nesanice, bez vremenskog ograničenja uzimanja, koji sadrži ekstrakte ljekovitih biljaka (korijena valerijane Valeriana officinalis L, lista matičnjaka Melissa officinalis L, lista paprene mente Mentha piperita) koji se nadopunjuju u svom djelovanju. Ako se kod osobe jave blagi simptomi mentalnog stresa, Persen obložene tablete se mogu koristiti tri puta dnevno, (max četiri puta) po tri do četiri tablete.Ukoliko postoji nesanica, preporučuje se korištenje tri do četiri Persen obložene tablete pola do sat vremena prije odlaska na spavanje. Ukoliko se pojave blagi simptomi  mentalnog stresa u vidu: psihičke napetosti, nemira, razdražljivosti, smetnje koncentracije, kao i poremećaja pri uspavljivanju preporučuje se Persen R forte kapsule koje se kod odraslih osoba i adolescenata starijih od 12 godina koriste po dvije kapsule dva puta dnevno, a ako je u pitanju nesanica kao izdvojen simptom, onda se preporučuje korištenje po dvije Persen forte kapsule pola sata do sat prije spavanja.  Neopersen  kapsule takođe spadaju u biljni lijek koji sadrži suvi ekstrakt korijena valerijane i cvijeta pasiflore, a tradicionalno se upotrebljava za olakšavanje blagih stresnih stanja popraćenih psihomotornom napetošću i uznemirenošću, kao i prilikom nesanice kada se upotrebljava jedna kapsula prije spavanja. Prilikom uzimanja ovih kapsula ni nakon dugotrajnijeg korištenja ne javljaju se znaci zavisnosti o njima, kao ni nakon prestanka uzimanja istih ne dolazi do pojave znakova apstinencijalnog sindroma. S potpunim povjerenjem u sigurnost, djelotvornost i efikasnost djelovanja ovog preparata, koji ima dugogodišnju tradiciju primjene toplo ga preporučujem pacijentima sa simptomima nesanice, anksiozno-deprimiranog raspoloženja, te razdražljivosti i nemira. Neophodno je napomenuti da je spavanje dio najvažnijega hronobiološkog ritma, ciklusa budnost-spavanje, veoma je važna njegova uloga za oporavak organizma i njegovog metabolizma. Poremećaji spavanja i danas predstavljaju veliki problem zbog sve veće učestalosti, njihovog neprepoznavanja i neadekvatnog liječenja. Zbog svega navedenog, a nakon dugogodišnjeg rada sa pacijentima koji imaju navedene simptome, te kliničkog iskustva, toplo ga preporučujem za upotrebu, kako bi se osobe lakše nosile sa simptomima psihičkog stresa, te očuvale funkcionalnije mentalno i fizičko zdravlje.

 

Prof. dr sc. med. Sanja Vukadinović Stojanović
primarijus,
specijalista psihijatrije
subspecijalista sudske psihijatrije
sudski vještak

Mentalno zdravlje onkoloških pacijenata – opšte informacije

Mentalno zdravlje onkoloških pacijenata - opšte informacije

Maligna oboljenja su jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu. Iako je u zadnje dvije decenije zabilježen pad smrtnosti od malignih bolesti uvođenjem programa ranog otkrivanja određenih karcinoma, razvoja dijagnostičkih i terapijskih procedura koje preveniraju karcinom (npr. HPV vakcina u prevenciji karcinoma grlića materice) ili otkrivaju malignu bolest u ranom stadiju, kao i najnovijih sistemskih onkoloških terapija koje značajno poboljšavaju ukupno preživljenje pacijenata i preživljenje do progresije bolesti u metastatskom stadiju bolesti,  incidenca oboljevanja od karcinoma i produžen život onkoloških pacijenata rezultiraju, i dalje, velikom onkološkom populacijom u našem okruženju.

Liječenje onkološke bolesti je dugotrajan, i često fizički i psihički zahtjevan i iscrpljujući proces, koji podrazumijeva  isprva suočavanje sa dijagnozom maligne bolesti, potom sa svim daljim modalitetima onkološkog multidisciplinarnog liječenja (hirurgija, radioterapija, hemoterapija/hormonalna-/biološka-/imunoterapija), a dugoročno gledano, i u fazi bez znakova bolesti, svaki kontrolni radiološki i laboratorijski pregled, pa čak i sam dolazak u bolničke prostore, može izazvati ponovni stres kod onkoloških pacijenata.

Iako je onkologija trenutno najpropulzivnija grana medicine sa rapidnim napretkom u zadnjih 15 godina, sa razvojem najnovijih, sistemskih ciljanih i imunoterapijskih modaliteta (koji su liječenje određenih podtipova karcinoma potpuno prognostički izmijenili u pozitivnom smislu), unaprjeđenjem radioterapijskih modaliteta liječenja, te je karcinom praktično postao hronična bolest, i dalje je u našoj okolini prisutna stigmatizacija onkoloških pacijenata, kako od strane obitelji, prijatelja i radnih saradnika, tako i od strane medicinskih profesionalaca izvan onkologije.

U svim fazama života onkološkog pacijenta (koji traje individualno dugo – od nekoliko mjeseci do nekoliko decenija), od prve dijagnoze, liječenja, kontrolisanja, progresije bolesti, pa sve do terminalne faze bolesti, neophodno je razmišljati o podizanju kvalitete života, koja podrazumijeva ne samo fizički boljitak, nego i očuvanje i unaprjeđenje mentalnog zdravlja. Kvalitetno liječenje onkološkog pacijenta zato bi trebalo biti holističko, tj. uključivati osim efikasnih specifičnih terapijskih modaliteta, sve mjere unaprjeđenja tjelesnog i mentalnog zdravlja.

Upravo je mentalno zdravlje često zapostavljena komponenta u radu sa onkološkim bolesnicima, u našoj zemlji najčešće zbog nedostupnosti psihološke podrške unutar onkoloških organizacionih jedinica, ili nespremnosti onkološkog pacijenta na takvu vrstu podrške i saradnje izvan same onkološke ustanove.

Područje psihologije koje se bavi istraživanjem i liječenjem psiholoških, emocionalnih, socijalnih, duhovnih i funkcionalnih aspekata karcinoma kod bolesnika, članova njihovih obitelji i medicinskog osoblja, kao i psihološkim, biološkim i socijalnim faktorima koji utiču na rizik nastanka karcinoma, njegovo otkrivanje, liječenje i preživljavanje, naziva se psihoonkologija. Značajniji razvoj ove grane medicine započeo je u drugoj polovini 20.vijeka, kao odgovor na sve veći broj onkoloških pacijenata, uticaja bolesti na članove njihovih obitelji, ali i na onkologe. U liječenju psihijatrijskih poremećaja kod onkoloških pacijenata, sve se više koriste farmakoterapijske i psihoterapijske intervencije, a u brojnim ustanovama koje se bave ovakvim bolesnicima, psihijatri su uključeni u primarni onkološki tim.

Mr sci dr Berisa Hasanbegović, medicinski onkolog