Mentalno zdravlje onkoloških pacijenata – psihičke teškoće
Podaci iz internacionalnih istraživanja pokazuju da oko 30% onkoloških bolesnika ima izražen hronični stres, depresiju i/ili anksioznost, dok većina bolesnika doživljava barem prolazan strah, tjeskobu i sniženo raspoloženje.
Uzroci hroničnog stresa u onkoloških bolesnika su brojni. Dijagnoza maligne bolesti je sama po sebi ugrožavajuća za život i kao takva predstavlja izvor velikog stresa. Već prvi susret s tom dijagnozom u ljudima izaziva intenzivnije emocionalne reakcije nego susret s bilo kojom drugom bolešću.
Stres je prisutan zbog izloženosti oboljele osobe neizvjesnoj situaciji koju najvećim dijelom ne može kontrolisati:
- susret sa nepoznatim okruženjem (ustanova, ljekari, terapija, i najvažnije, ishod liječenja);
- promjene u načinu života (radno mjesto, obitelj, administrativne prepreke);
- situacije u kojima pacijent ovisi o drugim osobama (neželjeni efekti onkološke terapije, komplikacije bolesti i/ili tretmana, pogoršanje stanja);
- komorbiditeti, prethodne traume, socioekonomsko stanje, itd.
Sve navedeno dodatno doprinosi osjećaju gubitka kontrole nad vlastitim životom. Kako je jedan od mogućih ishoda u liječenju maligne bolesti smrt, nerijetko se kod bolesnika javlja i egzistencijalni distres, pitanja o smislu života, pravednosti zbog obolijevanja i strah od smrti.
Hronični stres, putem neuroendokrinih procesa u organizmu, dugoročno utiče i na imunološki sistem, te poput začaranog kruga, negativno utiče na proces liječenja i tolerancije onkološke terapije. Kako su nervni, endokrini i imunološki sistem međusobno povezani, u liječenju maligne bolesti važno je ne zanemariti psihičko zdravlje, kako bi imunološki sistem optimalno djelovao, tj. onkološko liječenje bi trebalo biti holističko (obuhvatiti i tjelesni i mentalni aspekt bolesti).
Neka istraživanja povezuju narušeno psihičko zdravlje i obolijevanje od karcinoma, ali dokazi za to zasad su malobrojni, a većina nalaza ipak ukazuje na obrnuti uzročno-posljedični slijed, odnosno da postavljanje dijagnoze nekog od karcinoma rezultira pogoršanjem psihičkog zdravlja. Međutim, kao što je navedeno ranije, narušeno psihičko zdravlje može povratno djelovati na tjelesno zdravlje, odnosno može usporiti oporavak tokom liječenja karcinoma ili pospješiti povratak bolesti.
Tijelo može reagovati na stres na način da srce kuca brže, da se jave glavobolje ili osjećaj bola u mišićima, gubitak apetita, bol u stomaku, dijareja, drhtavica, slabost i malaksalost, vrtoglavica, osjećaj težine u grlu ili grudima, premalo ili previše sna. Redukcija stresa moguća je povećavanjem nivoa psihološke otpornosti pojedinca, učenjem efikasnog suočavanja sa problemima, a često se koriste i tehnike relaksacije i medikamentozni preparati na biljnoj bazi kao što je Persen. Stres se može prebroditi vježbom, slušanjem muzike, čitanjem, boravkom u prirodi, učenjem novih vještina/hobija, meditacijom, razgovorom sa porodicom i/ili prijateljima o svojim osjećajima. Konačno, razgovorom sa onkologom, koji usmjerava pacijenta ka psihoonkologu ili ka Udruženju pacijenata.
Mr sci dr Berisa Hasanbegović, medicinski onkolog
